Crkva sv. Luke, popularno nazvana Gospe Lučičke nalazi se 3 km zapadno od sela Lipovac. Sama crkva nalazi se u prekrasnom prirodnom okruženju. Naime crkvu te cijeli prostor oko nje opasava, u dužini od oko 2km, rukavac rijeke Spačve nazvan Luka. Vjeruje se da rukavac nije u potpunosti zatvarao prostor oko Lučice nego da su ga prokopali i spojili sa Spačvom sami graditelji samostana odnosno crkve Lučice, kako bi se zaštitili od mogućih napada te pljačke.

Postoji više tumačenja oko naziva crkve, no najvjerojatnije je da je crkva dobila naziv po slici svetog Luke koji je nakon što je naslikao Bogorodicu, ostao zadivljen njenom ljepotom. Vrijeme postanka još uvijek se ne može sa sigurnošću odrediti, a također još uvijek nije potvrđeno da li je crkva prvobitna građevina ili je sagrađena na već postojećim temeljima. Naime, izgledom i tragovima koji su vidljivi crkva pripada gotičkom stilu što bi značilo da je izgrađena s kraja 13. stoljeća ili početkom 14. stoljeća, no ne slaže se podudarnost da dio građevinskog materijala kojim je crkva građena ne pripada navedenom razdoblju.

Prema istraživanjima župnika Meštrovića (kraj 19. stoljeća) i zapisima, moguće je da Lučica postoji još od vremena križarskih ratova, što bi značilo da je vrijeme gradnje započeto između 11. i 12. stoljeća. Tome u prilog govori da je uz crkvu Lučicu postojao templarski samostan, a poznato je da su templari bili na čelu križarske vojske. Još i danas tu činjenicu potvrđuje križ, odnosno njegov oblik, koji je bio znak prepoznavanja templarskog samostana. To je jednobrodna gotička crkva s poligonalnom apsidom i karakterističnim drvenim zvonikom. Prema izvorima, tu se nalazio prvo samostan Templara, a zatim samostan Franjevaca koji je srušen dolaskom Turaka. Prvi put se obnavlja u 19. stoljeću, a temeljitu obnovu doživljava za vrijeme biskupa Strossmayera kada su zazidani gotički prozori i južna vrata, te dobiva ravan krov.

Za vrijeme Domovinskog rata našla se na crti bojišta, te je dobila izravan pogodak u apsidu. Nakon domovinskog rata, crkva Lučica, zatečena je u vrlo lošem stanju. Zvonik crkve kao i krov bili su znatno oštećeni, a zid s njene južne strane probijen od udara granate.  Unutrašnjost crkve bila je potpuno uništena, što od detonacije granata tako i od posljedica prokišnjavanja.

Kako se radi o spomeniku kulture visoke vrijednosti (nulte kategorije), ministarstvo kulture započelo je 2000. godine projekt obnove i restauracije svetišta Gospe Lučičke.  Za blagdan Male Gospe ovamo iz čitavog Srijema i Slavonije hodočaste članovi kulturno- umjetničkih društava.